NOVA GODINA KUCA NA VRATIMA
                      / TIME 19:16/

Kao mlađi poprilično sam se radovao novo godišnjoj noći. Osobno i danas je čekam sa dozom pozitivnog (bilo bi pesimistično da nije tako), ali kao mlada osoba baš mi je godilo da je dočekam sa društvom. Mjesto dočeka i nije nešto posebno mislim izuzetno, takvih mjesta za izlaske u selendri niti  ima niti će ih biti, točnije bio je to omladinski dom koji je mogao da primi do tristo osoba da kako za da tu noć bilo je određeni spremanja u istom objektu. Pomete se pod i u najboljem slučaju se oriba , dakako skinu se i paučine iz kutova, zakače papirne pantljike i baloni, namjeste stolovi i klupe i to je to.

Na stolovima (astalima) papirni stolnjaci (to je u zadnji 10-20god,) prije su bili redovni čaršafi istina isprani i sa rupama od cigareta. 

E...!  ali ono što ide na sve to i uz sve to. To vam je najbitnije. Za gurmane važno je jelo i dobra kapljica. Za pijandure manje važan kvaliteta kapljice!, važno da to opija i pojedinci su se hvalili sa pijanstvom. ( mož mislit "brajko popio sam 11 piva i nije mi bilo ništa al¨ kad sam popio još tri rakije i vino e to me dokrajčilo pa me odnesli u kolica doma").

 Šta da kažem luda noć je i dalje luda noć, a ako ste slabijeg općeg zdravlja /obično su to starije osobe/ onda zadržite pameti u glavi dulje i više tribat ćekat  još koju ludu noć.    

  

                                        DOBROVOLJNI DAVALAC KRVI

                                           

Pozdrav čitateljima!

   Dođe mi drag prijatelj na kavu, i tako uz ćaskanje o svemu i svačemu pohvali se.. kako je on! dobrovoljni davalac krvi dugi niz godina.

   Kroz glavu mi prođe misao kako smo živjeli u nekoj socijalnoj državi, a danas u Hrvatskoj čiji sam ja državljanin moraš imati dva stupnja osiguranja da bi liječenje bilo jeftino, a on kao državljanin Srbije čije zdravstvo također ide na onu gorju stranu od goreg, to jest prema onim skupljim za sirotinju. 

  Ne daj Bože da se razboliš od teški bolesti pa moraš da organizuješ humanitarne koncerte i koje kake priredbe da bi namamio novac za lijek, jer medicinske ustanove nemaju novca.

   Da skratim čovjek je po evidenciji iz njegove knjižice dobrovoljnog davaoca krvi do danas "iz lio" dvadeset i tri litre krvi.
U Njemačkoj se za jedan decilitar dobije sto eura, on u Srbiji nije dobio ni

veliko HVALA (naivan sam i ne vjerujem u to), mislim to da nije dobio ni hvala, a to da bi u Njemačkoj  dobio do sad 23000,00 eura. e u to vjerujem.
                                   
                               Svaka nam čast moguće da čemo kod Boga u RAJ!
                              A oni koji zarade novac od dobrovoljca (u svemu ovom zarade i pojedinci, a ne samo medicinske ustanove) e oni su već  u ovo zemaljskom RAJU. 

   

                                               ČUVAJMO PRIRODU


Osobno uvijek mi je smetalo neodgovorno ponašanje čovjeka (kao pojedinca i kao društva) prema prirodi. 

Nema tu mnogo filozofije zašto su ljudi neodgovorni!, zna se da je u većini uzrok novac, Ako se da zaradit od prirode

onda se iz nje uzima bez kontrole, 

Riješenje problema je da se udari po džepu. 

PLASTIČNE FLAŠE ODHERBICID
PODRUČJE LIVADA (ONO POLJE)

BARA-Sončansko kupalište

Bara -Sončansko kupalište
(uz sav trud da bude ljepše ipak neuredno)

ovakav otpad  može da se vidi po cijelom ataru
pa i to da se otkrije pojedinac jer isti ostavlja naspram
vlastite parcele

Drugi razlog je da pojedinci bacaju otpad koji zbog kemijski spojeva mogu biti opasni i više nego što se misli, tako ove fotografije pokazuju kako nam izgleda kupalište (sončanska bara i po cijelom ataru plastična ambalaža od herbicida i fungicida) i atar u proljeće

kada se njive prskaju protiv korova. 

                                                 GROŽĐE BAL U SONTI

      Poštovani čitaoci!

              Grožđe bal se odavno već održi pa i zaboravi za ovu godinu, a ja se sjetih da vam pišem na istu temu. 

Ma iskreno ne živim od pisanja bloga (možda da kliknete mišom na reklamu dok ste na mom blogu!? More bit da bi zaradio). To mi je više razbibriga uz koju dolazim do više informacija pa samim tim i do više saznanja.

      Dakle posljednji grožđe bal je 81 po redu, to je ujedno i najstarija manifestacija u općini Apatin. 

Sjećam se manifestacija kad je grožđe bal bio četrdeset i neki, kada je jahača konja u povorci bilo mnogo više pa i šaljivih scena mnogo više. U toj povorci (za kojom smo mi djeca trčala i na svakom raskrižju gdje je svadbena povorka stala te odigrala i od pjevala bećarac) od šaljivih trenutaka je bilo to da je zadnja zaprega bila grupa "cigana" (pod navodnicima je jer nisu prave čerge već gluma), jedna osoba obučena u medvjeđe krzno, dečko koji je u kostimu đavola, kostim je crne boje sa repom i manjim rogovima na glavi, a jaše magarca i još pored navedenih bio je takozvani "perjaš". Osoba koja je glumila čovjeka koji glumi otkupljivača perja e on je jedini na biciklu i iz torbe baca takozvano perje po promatračima, istina ne baš tako direktno, ali možeš da se izperjaš. To što vadi iz torbe nije pravo perje nego "paperje" koje se dobije od biljke rogoz iz njegovog debelog podanka.

    Čitajući izvješća o grožđe balu, pa i na samim priredbama u uvodnim čitanjima protura se informacija koja nije istinita, a odnosi se na prva organizovanja Grožđe bala daleke 1928. Tako dnevna štampa -BLIC- povodom ovo godišnjeg grožđe bala vraća se u povijest i piše o promućurnom učitelju Janku Kneževiću koji ujedinjuje selo grožđe balom. Momci su se tukli zbog djevojaka pod utjecajem vina, te je selo bilo podijeljeno na sjeverno i južno (mož mislit danas se ne tuku).                                       

Mještani koji čekaju dolazak svadbene povorke
ispred Doma kulture

Knez i Kneginja grožđe bala 2012.
Stefan Fabijanov i
Aleksandra MIhaljev

Učesnici svadbene povorke

   Naime da ne duljim o Janku! Od prosvjetnih radnika koji rade u našoj osnovnoj školi saznao sam da osoba po imenu Janko Knežević ne postoji. To jest nije nikad radila ni djelovala u školi. I čini mi se da 1992.god. zbog ratnih uvjeta grožđe bal nije održan. Očito da je greška u brojanju obljetnice.

  Dole napisani redovi su sa stranica Wikipedije i čini mi se odgovaraju pravoj istini.

   

Grožđe bal je najveća i najznačajnija kulturna manifestacija šokačkih Hrvata u Sonti.

Manifestacija se održava "u slavu grožđa, veselja i vina". Radi se o berbanskom običaju kojim Sonćani zahvaljuju Bogu za novo grožđe i vino.^[1]

Ova manifestacija je po značaju za Sontu ono što je Dužijanca za Suboticu i Dužionica za Sombor.

Održava se od 1928. godine, a utemeljio ju je Muško pjevačko društvo, koje je djelovalo pri crkvi sv. Lovre u Sonti. Stoga je i jedini pisani trag o utemljenju ove manifestacije u crkvenim knjigama rkt. župe u Sonti, kad je zabilježeno da je te godine u selu izgrađen mlin, osnovan mjesni nogometni klub Dinamo i da je prvi put organiziran Grožđe bal. ^[1]

Manifestacija se održava se svake godine, početkom jeseni, u prvom vikendu. Od 1969. ju organizira OKUD "Ivo Lola Ribar". Grožđe bal se nije uspio održati jedino 1941., 1944. i 1945..

         

                                          ŽELJEZNICE  SRBIJE

         Dragi čitaoci za sigurno ste se u svom životu susreli sa ne ljubaznošću pojedinaca kojima je dužnost

da budu ljubazni prema vama jer ste vi mušterija i tražite odgovaraju ču uslugu. 

     Tako sam se osobno susreo sa situacijom da u prodavnici (odnosi se na selo Sontu, mada sam to doživio i u

drugim mjestima) prodavač se obrati sa riječima  -štabi!?- umjesto izvoli!, konobar na  traženu uslugu na primjer

želim pelinkovac!, dobiješ odgovor štaće ti pelinkovac evo ti konjak! Umjesto nemamo to želite možda nešto drugo? itd itd. 

          Danas 03.11.2012. u 14 i 30 M.A. (16.god) tražeći informacije o polasku voza (ili ti vlaka) prema Somboru 

umjesto pristojnog odgovora dobila je sljedeći odgovor od šefa stanice u Sonti  Živković Saše-

         -mala nemoj da budeš dosadna sa zapitkivanjem idi u P...U  MATERINU! Prije psovki sa prvim pokušajem još je spustio slušalicu. Ovo nije prvi puta ni prema našoj porodici kao ni prema drugim putnicima da se osjeti ne ljubaznost, gore navedene psovke su poprilično uvredljive, jer telefonski broj koji zovemo / 025-792 079 / nije za šalu, mada ima i takvih mangupa koji zivkaju da bi se šalili sa osobama koji su na drugoj strani 

 žice.
             Mi i većina drugih nismo takvi pa stoga nismo ni zaslužili vrijeđanja.
.

               IDILIČNA PROŠLOST NAM SE VRATILA 

        Sonta je urbano mjesto!  

        A to znači da ima razvijenu infrastrukturu, povezana je sa susjednim mjestima drumski saobraćajem i željeznicom, ima osnovnu školu, kino dvoranu koja služi i za druge kulturne priredbe, benzinsku crpku, sportsku halu

kao i teren za rukomet na otvorenom te nogometni teren.

        I još uvijek ima status sela. 

        A to opet znači da porodice u svojim dvorištima mogu uzgajati stoku i više nego što je potrebno, odnosno u svom dvorištu mogu imati farmu krava muzara ili svinja ili živine i svega još po volji, pa jeli susjedu smrdilo ili ne nije bitno.

  Do početka sedamdeseti godina dvadesetog stoljeća mještani sonte su svoje "blago" puštali na ulicu da se na pasa oko kuće. To je važilo za živinu (guske, ćurke, patke) dok krupnija stoka se puštala organizovano; to jest radili su pastiri koji su uz pomoć oglašavanja putem roga (trumbeta) najavljivali polazak na pašu. Recimo za jutarnje sate  od 5 i 30 minuta puštale su se svinje (obično krmače i krupnija nazimad), a za 6 sati puštale su se krave muzare na pašu.

 Za povratak princip je bio isti samo to se odnosilo na večernje sate.

  Nije prošlo dugo (glede mog sjećanja) napasivanje se ukinulo na ulici. Ako se neko nije pridržavo pravila ponašanja plaćao je kaznu, a zbog izgradnje ribnjaka na području pašnjaka ukinulo se i organizovano napasanje krupne stoke.

  Mnogi su zbog takvih uslova batalili uzgoj krupne stoke te imali i manje u đepu.

  U zadnjih deset godina struktura stanovništva se vidno promijenila, da kako da su novi ljudi doveli sa sobom i svoje navike  tako ponovo možemo primetit da je konj ili koza zavezana za stablo ispred kuće da bi  pasla trava. Možda i nije to tako loše, barem je trava skraćena.

  Sredinom osamdeseti jedan od mojih poznanika iz inozemstva (Nigerija) prokomentirao je kako smo mi bogata zemlja!. Na moj upit po čemu je to zaključio? Odgovorio je... Pa putujem sa tobom već dva sata i toliko prostranstva

(pašnjaci i trave na pretek), a ni jednu ovcu nit govedo nije vidio da se uzgaja.

Možda postajemo bogati!

Pogledajte sliku.

                                                   USKRŠNJI (NE)OBIČAJ

   Uskrs 2012.god je iza nas. Nemam šta govorit ili napisat ono što kršćani znaju. Obavijestit ču vas o specifičnom događanju barem kad je u pitanju mjesto Sonta.

   Osam dana prije uskrsa (to je predzadnja subota u odnosu na uskrs) ove godine to je 31. travanj. Početkom noći imamo zabavu za mlađu djecu!, to jest proslavlja se Jela. Nije svetac posvećeni svetoj Jeleni (Heleni) ali to ime se viče iz dječjih usta. Obimnije se za taj dan peku kokice te kako mladi tako i stari po zobaju na taj dan svoju porciju kokica.

   To je zabava za mlađe od petnaest godina, jedna grupa djece redovno obučena ide ulicom i provocira (izaziva) "Jelu" malo ružnijom pjesmom bolje rečeno stihom; 

                              - O Jelo pale gače sa krmače, 

                                    na pola su malo žute!-

                  Sa druge strane takozvane JELE (to su obično dječaci) obučeni u bijelo i da im se ne vidi lice, na sebi stave zvonce ili lanac da zvekeće dok se trči za izazivačima koji mogu da dobiju prutom ili kanđijom po zadnjici i ledjima. Ovi izazivači od oružja pored brzi nogu mogu da imaju još pokvareno jaje ispod kvočke (mućak) sa kojim gađaju Jelu. 

                I to vam je to!, sat dva jurcanja po ulici pa na spavanje.   

              Dakako imamo i zadnju subotu pred uskrs (velika subota).

    E tu već šale zbijaju malo stariji i nije baš šala za svačiju stranu, neko zamalo i da se uvrijedi. Dio Šale je u tome da se djevojci odnese brloga pred kuću (to joj kao na poklon donosi zec), slame, pljeve, stajskog gnojiva pa neka mlada čisti u jutro.

 Sa godinama se i obezobrazilo. Takozvani "ZEKA" nije više pravio šale nego sve više štetu. 

        Znao je odnijet, a opet drugom donijet recimo dio tarabe; pa priključnu poljoprivrednu mašinu; cigala i drugo što se parkira na ulici. Sve je to kod nekih izazivalo smijeh, a kod drugih gnjev.

      Sa ovom 2012. godinom imamo nešto sasvim sasvim drugo, naime čini mi se da se običaji zaboravljaju! 

  A znate li zašto?

 Odgovor je dakako jednostavan!.  

                       Jer nas je sve manje, iselili i odselili smo se iz svog rodnog mjesta kao da baš nema nikakvu perspektivu, doduše neko nam dolazi i naseljava Sontu, ali opet avaj oni ne znaju za naše običaje.

                                       GOLUBARSTVO                           

  U Sonti golubarstvom se ljudi bave od davnina, prvenstveno jer to omogućuje podneblje, odnosno izdašna ravnica koja daje hranu ljudima i životinjama. 

 Dakako oni naši "STARI" nisu uzgajali golubove zbog ljubavi i zaljubljenosti u goluba odnosno nisu prepoznavali njegovu ljepotu izgleda, ni leta u zraku, već tu je on da trpeza bude bogatija ponudom, a to za nas koji volimo životinje baš ne prija (osobno ne idem u krajnost da mi smeta ako ljubimci kao što su golubovi i kunići završe u loncu), ali mnoge koje poznajem zamalo da se zgroze.

 Odgovoram istim da u prošlosti pa i danas ljudi sve što drže drže zbog koristi (interesa), a većinom se korist završi u stomaku.

Kao dijete počeo sam sa onim golubovima koji su mi bili dostupni (u datom trenutku nisam se razumio u rasne karakteristike golubova), a to su onda bili oni golubovi koje možete vidjet u gradu na trgovima. Takozvani ždracike, sami se nasele i gdje im odgovara, uglavnom su tamno plave boje, a moje društvo golubara nazivalo je iste golubove "SITNARI".

  Od visokoletača u Sonti se najviše uzgajaju -Pertlovi /Mađarska rasa/

                                                                  -Tipleri   /Engleska/

                                                                  -Srpski visokoletač

                                                                  -Bačkotopolski visokoletač.

Od krupnih rasa                                            -Kingovi /SAD/

                                                                   -Štraseri /Njemačka rasa/

                                                                   Gušani, Lepezani itd

            Od prošle godine počela se uzgajati jedna rasa koja dosad nije bila zastupljena među Sončanskim odgajivaćima, a to je EGERSKI plavi visokoletač. /Erlauer Blaüetummler/. 

   Rasne karakteristike:

Egerski visokoletač

                                Golub sa malim ali mišićavim tijelom, živahan i brz letač. Telo kratko i podignuto unazad,a noge srednje

visine. glava duguljasta trapezastog oblika. Oči otvoreno bisernasto sive, očni kolutovi uzani, dvostruki, glatki i šljivasto plave 

boje.Kljun otvoreno crn nešto kraći po duljini, kraj gornjeg kljuna nešto savijen, a nozdrve kratke u u obliku srca, glatke, bijelo pudrovane. Vrat razmjerno dugačak, vertikalnog držanja, malo lučnoga oblika. Krila priljublena uz tijelo i leže na krajnjim perima

 ne ukrštajuči se krajevima. 

  Rep kratak i uzan sa 12. pera.

ZIMSKA ČAROLIJA

    peti siječanj

               Kalendarski zima je odavno počela, ali nije steglo da se cvokoće. 

Djeca su razočarana. 

            Tata prošo mi zimski raspust bez snijega nema ni pahulje, a kamoli grude. 

Ma bit će snijega dosadit će kažem ja i krenem ka svom poslu, kad eto susjeda 

nije rekao ni dobar dan nego Auuu... vrime mož u košulji nijedna gamad na ovako 

visoke temperature neće uginit! To se komšo sve pokvarilo ko zna šta Ameri i Rusi 

a sad i Kinezi bacu iz aviona u zrak? Više se ne zna šta je šta!? 

Ma pusti bit će zime stariji si, bilo je već tako!. 

peti veljača

          Početkom veljače vrijeme u ravnici se u istinu pogoršalo! Ili bolje rečeno

došlo na ono svoje kako bi trebalo da bude. Minusi su u istinu veliki barem nama 

ne naviknutima na -20., a i snijega za dva dana oko pedeset santimetara.

          Škole (osnovne i srednje) ne rade od šestog veljače do daljnjeg, drumski

saobraćaja jedva se kotrlja, ima i žrtava od hladnoće.

         U mislima mi susjed sa početka priče kao i njemu slični. Iznenadila ga 

zima u sred zime vjerujem da u zimskoj službi nema ljudi takvog razmišljanja.

Ko zna šta bi bilo!.

              SUBAŠA

             Dragi moji čitatelji dali vam je poznata riječ SUBAŠA  ili ne!?
Riječ je turskog porijekla i znači nadzornik, upravitelj imanja u Osmanskom Carstvu; ubire
aginske i begovske prihode s čitluka. I druga verzija značenja - gradski nadzornik-.
             U Sonti se upotrebljava ta riječ, a odnosi se na osobe koji čuvaju poljske usjeve od
krađe, točnije obavlja posao poljočuvara i istina zadatak poljočuvara je da spriječi krađu, e a sad dali to i može
to je već drugo pitanje pa i druga priča.
             Naime prije osam možda već i deset godina na vlast u mjesnoj zajednici Sonta došli su ljudi 
demokratski gledišta, (demokratski zato što su smijenili političke usjedilice koji su bili već trideset godina pa
i više na političkim funkcijama), a jedan od problema su žalbe građana na krađu usjeva. Savjet MZ Sonta odlučio je
da otvori radna mjesta poljoćuvara te je i zaposlio dvije osobe koji imaju pravo da nose oružje to jest dozvole
za nošenje vatrenog oružja.  
             U početku je izgledalo sve kako Bog zapovijeda, krađe i nenamjerne štete su se prijavljivale i uredno
evidentirale, no sve to u istinu nije dugo trajalo ne više od tri mjeseca. Pokazalo se da nema svrhe obavljati posao
koji ne daje željeni rezultat te su SUBAŠE dobili otkaze od mjesne zajednice kao poslodavca. 
             Do rezultata nije dolazilo jer vrijednost ukradene robe mora da prijeđe novčani limit (u ono vrijeme 
200DM) da bi intervenisala policija i sudstvo, ako je manje! a bilo je zbog obezvrjedjenosti poljoprivredne 
proizvodnje vlasnik je morao sam da diže tužbu protiv lica koji ga je oštetilo.  
              Što se tiče lopova očito da je pojedincima (kojih je sve veći broj) lakše ubrati gotov proizvod (plod) 
nego ga uzgajati. Tako vam je atar najjeftiniji trgovački centar što se tiče povrtlarski proizvoda, "uzima" se i 
stočna hrana ako je potrebna, u svibnju i lipnju kosi se zob (dio njive), djetelina i lucerka dali je svježa ili osušena 
(sijeno) nije baš bitno, kukuruz već od kolovoza pa do same berbe i posle berbe pošto ovi berači (mislim na stroj) 
poprilično već stari i loše održavani rasipaju za sobom rod više nego što je poželjno, a to što ostane na njivi 
teško da ostane dulje od dvadeset četiri sata te i ne dočeka vlasnika da pokupi svojim rukama. 
            Poljočuvari su bili djelotvorni do konca šezdeseti i početka sedamdeseti godina, kasnije su 
obavljali kojekakve kurirske poslove kao što su raznošenje poziva i ne znam ni sam šta sve ne ali 
moglo bi se stavit u kategoriju posla TRLA BABA LAN DA JOJ PROĐE DAN. Sa odlaskom u mirovinu
ukinula se i služba odnosno posao poljočuvara ili po Turskom subaše.
              Krajem dvije tisuće i desete radno mjesto poljočuvara je ponovno otvoreno i koliko se da primetit 
problemi su isti, umjesto da prijavljuje lopove što je jedno u opisu posla on dežura kraj smetlišta i upozorava 
građane gdje da istresu smeće iz prikolice. Moguće da u opisu posla  za radno mjesto subaše  pored prijavljivanja
kradja, namjernih i nenamjernih šteta ima i ono trla baba lan da joj prođe dan.
              Da rezimiram; prije deset godina od takozvanog demokratski izabranoga savjeta MZ Sonta otvoreno 
je radno mjesto poljočuvara i kad se vidjelo da nema svrhe onda je radno mjesto i ukinuto (naivni političari). 
    Danas je poslodavac poljočuvaru skupština općine Apatin ( većina SPS i radikali) radno mjesto je otvoreno 
prvenstveno da osoba koja se zaposli na navedeno radno mjesto bude glasač i agitator za poslodavca do 
smrti ako može.